Utisci života: Ljubav je gajba 'ladnog piva.

10:40:00

Mislim da je ovo, zapravo, najbolji mogući naslov za ovaj post. Gajba piva ukazuje na BeerFest, ceo naslov je stih Atheist Rap-a (koji su nastupali prvo veče koje sam bila), a drugo veče su nastupali Hladno Pivo (a mislim da je jasno kakve veza oni imaju sa naslovom).

Što se prve večeri tiče, ekstremno mi je krivo što sam propustila RHCP Tribute. Ako ništa drugo, barem sam čula Scar Tissue dok sam prelazila most. Zvučalo je odlično!

Sanju Ilića i Balkaniku smo presedeli. Baš i nisu naš fah.

Igrom slučaja smo završili napred pred Plavi orkestar i ostali tamo celu njihovu svirku. I znate šta? Nisam oduševljena. Štaviše, mislila sam da ću zaspati. Čak sam i pomislila kako je Balkanika bila mnogo zabavnija. Ljudi oko mene su s sjajno provodili, ali ljubavne "tra-la-la"  pesmice jednostavno nisu za mene. A sve pesme Plavog orkestra su takve. Ako ništa drugo, zvala sam Mašu da sluša, pa je barem neko uživao.

Posle Orkestra su nastupili Atheist Rap. Iskakala sam se, odrala grlo pevanjem. Bilo mi je savršeno. Daleko bolje nego na SRF-u , a igrala sam sama! Jedna stvar je, nažalost bila ista kao i na SRF-u; i to ona najgora: obezbeđenje je pretuklo jednog dečka jer je bio u šutki, popeo se na ogradu ili tako nešto. bend je, naravno, opet iznervirano prekinuo svirku.

(Opet nemam sliku, baš mi ne ide s Ateistima)

Poruka organizatorima ovakvih dešavanja: PRESTANITE DA ZAPOŠLJAVATE LJUDE KOJI SU TOLIKO DEBILNI DA JEDVA ČEKAJU DA PRETUKU NEKOG KLINCA JER JE PIPNUO OGRADU!!!

Razmišljala sam o tome da odem negde sa strane pre nego što Goblini počnu, jer su šutke za njihove svirke, blago rečeno, užasne (nemam ništa protiv šutki, ali se u ovakvim šutkama uvek nađu debili koji ne gledaju da li je u pitanju muško, žensko, ili dete. Dobila sam udarac u glavu jer nisam dala liku da me uvuče u šutku). Ipak, ostala sam tu gde jesam, da bih kasnije namerno ušla u najgoru šutku s namerom da izvučem klinca čijeg je oca bolelo dupe što mu masa lomi dete.  
Nakon toga sam bila toliko besna da sam izašla iz mase. I znate šta? Bilo mi je savršeno! Otišla sam samo par metara od mesta na kom sam bila, a bila je gomila mesta za skakanje. Konačno sam, posle dve godine, uživala u muzici i energiji Goblina. Konačno sam mogla da se divim ljudima koji zaista misle svaku reč koju interpretiraju. Jedva sam čekala dvadeseti sptembar. Bio je to moj prvi odlazak na svirku Goblina van nekog festiala (o tome više za par dana).

Ovaj  Beer Fest su definitivno obeležila kašnjenja jer sam drugo veče propustila Faith no More tribute i KKN (a imala sam ogromnu želju da čujem oba benda).

Srećom, stigla sam na Hladno Pivo. Odlična svirka! Najbolja za ova dva dana. S obzirom na to da ne postoji njihova pesma koju ne znam, moje grlo je prilično propatilo. Skakala sam, vrištala, pevala na sav glas, Mirko me je za dve pesme držao na ramenima (hvala Mirkić!)...


Ali najbitniji detalj je da je osoba sa kojom sam svaku  pesmu pevala kao jedno moja najdraža Vanja!


Možda ovo nije bila najbolja svirka Hladnog Piva na kojoj sam bila, možda nisam bila previše napred, možda nisu svirali moje omiljene pesme; ali mi je jedna od najdražih jer sam je provela sa ljudima koje obožavam.


Pošto Edo Maajka nije moj fah i  ne volim tu vrstu muzike, za njega ću samo napisati da mi je jako krivo što nije sa Hladnim Pivom otpevao "Teško je ful biti kul".

Za svirku Ortodox Celts-a nisam bila energična kao i uvek jer sam bila umorna, ali ne žalim zbog toga jer sam ih gledala nedelju dana ranije, kada su bili jednako sjajni.
Kelti su bili Mininih "pet minuta". Ta devojka jednostavno rastura irski ples!

Zaobići ću ogromnu završnu reč i samo ću reči ljudima koju su bili sa mnom te dve večeri da su sjajni i da ih mnogo volim.

You Might Also Like

0 коментара