Oktobar mi je proleteo. Pogotovo poslednja nedelja. Nisam stigla ni da čitam, ni da gledam, ni da slušam mnogo novih stvari, tako da zaista ne znam na šta će da liče ovi favoriti.
Omiljeni koncert
Tokom oktobra je trebalo da odem na osam koncerata. Od tih osam koncerata otišla sam na dva. Onaj koji je pretendovao da bude moj omiljeni koncert svih vremena, nastup Nik Kejva u Areni, nije uspeo to da postane jer su nam odbili zahtev za akreditovanje. Iako su moju omiljenu pesmu svirali sve do nastupa u Beogradu, a onda je samo izbacili i to mi je ostavilo vrlo gorak ukus u ustima, status omiljenog koncerta meseca oktobra odnosi nastup sastava Paradise Lost u Domu omladine Beograda. Bilo je divno konačno čuti ovaj bend uživo i družiti se sa sestrom na jedno veče. Moje kompletne utiske sa ovog koncerta možete da pročitate ovde.
![]() |
| Fotografija: Jovan Mihajlović, PRIS portal |
Omiljena knjiga
Omiljena knjiga je jedina prava knjiga koju sam pročitala tokom ovog meseca, ali koja je svakako zaslužila da je nazovem omiljenom. U pitanju je Smrtonosna pesma, Viktorije Švab. Drugi deo je izašao tokom sajma i ja ne mogu da dočekam da ga nabavim i saznam šta se dalje dešava.
Omiljena serija/film/anime
Ništa od navedenog u podnaslovu nisam stigla da gledam tokom oktobra, ali ono što jesam su YouTube videi Luija Kola. On već godinama snima svoj život svaki dan, a život mu je pun avantura. Konstantno putuje i svet je njegova kuća. Put koji trenutno možete da pratite je putovanje oko sveta na koje je krenuo sa svojim prijateljem pilotom u minijaturnom avionu. Put se privodi kraju, ali kako videi malo kasne, ima još dosta toga da se gleda. Do sada je objavljeno 43 videa sa ovog putovanja, ali oni nisu mnogo dugački, te biste sve mogli da ih odgledate za nekoliko dana.
Omiljena pesma
Ostale omiljenosti
I ovog meseca se zadržavamo na novom albumu sastava Foo Fighters, a pesma koja mi se tokom oktobra konstantno motala po glavi nosi naziv Run. Ovaj spot morate da pogledate!
Ostale omiljenosti
U ovoj kategoriji se nalaze dve stvari. Prva je to da sam dobila sertifikat za A1 nivo norveškog jezika i položila testove i usmeni ispit sa znatno boljim rezultatima od onih kojima sam se nadala. Druga stvar je rad za Vulkan izdavaštvo na Sajmu knjiga. Bilo je to jedno naporno, ali veoma vredno iskustvo, koje mi je donelo preporuku za posao. A kako će to da prođe, videćemo.
Jun je bio poprilično lep mesec, tako da je iznedrio nešto više favorita nego obično. Kao i uvek, počeću od muzike. U junu sam išla samo na jedan koncert, što je za mene veoma neobično. Nisam imala mnogo vremena za koncerte, ali mi se, iskrneo, nije ni išlo. Čuvam se za septembar i oktobar, kada ću gledati pregršt muzičara i bendova koje obožavam, a pre toga treba preživeti i letnje festivale. Dakle, koncert koji, ne da je obeležio jun, već i kompletnu godinu, bio je koncert Darka Rundeka. Svašta ljudi danas nazivaju spektaklom, ali ono što se 15. juna moglo videti i čuti na Tašmajdanu je bilo pravo savršenstvo i veliki spektakl. Sve je bilo predivno, od muzike, preko koreografija, kostima, vizuelnih efekata, do emocije. Moje detaljnije utiske o ovom koncertu možete pročitati ovde.
Možda ste do sada već primetili da volim Ali Express. Ovog puta stigao mi je još jedan predivan sat sa sazvežđima i gomila totalno ludih metalnih bedževa, među kojima su se, naravno, morale naći mačke.
Tokom juna pokrenula sam sopstveni YouTube kanal. Nisam ga preterano šerovala po društvenim mrežama i za njega zna više stranaca nego mojih prijatelja. Iako sam početnik i sve ovo će mi za koju godinu (ako nastavim da snimam) verovatno izgledati totalno smešno i loše, veoma mi prija da snimam i editujem videe, kao i da dobijem povratne reakcije ljudi koji ih gledaju. Ovo je zabavan način da vežbam engleski, kao i da nestane trema koju imam kada sam ispred kamere.
Ukoliko čitate ovaj blog relativno često, znate da sam pohađala Školu medijske pismenosti. Škola se završila pre mesec dana, dobila sam sertifikat. na sajtu Centra za marginu, objavljen je prvi deo mog završnog rada koji se bavi Straight Edge pokretom. Takođe sam pozvana kao predavač sledećeg semestra i govoriću o odnosu alternativne muzike sa medijima i politikom.
Katrin Berndt, jedna od mojih omiljenih jutjuberki, kreirala je fejsbuk grupu za ljude koji je gledaju. Ta grupa je najpozitivnije mesto na internetu i u njoj sam pronašla svoju prvu prijateljicu za dopisivanje. Zove se Anne i živi u Finskoj. Pre neki dan mi je stiglo pismo sa ilustracijom Male Mu iz crtanog Mumijevi. Bilo je to prvo pismo koje sam dobila iz Finske. Anne mi je napisala osam stranica i oduševljena sam! Verujem da ćemo se dugo dopisivati, a možda, jednog dana, i upoznati.
Protekla tri meseca pohađala sam časove norveškog. Poslednjeg dana juna imala sam završni test prve polovine A1 nivoa. Kompletno ovo iskustvo mi je omiljeni deo ne samo juna, već mog života. Norveški je jezik koji veoma volim i jako sam srećna što mi dobro ide. Pošto sam položila ovaj test, od septembra krećem na drugi deo kursa, nakon kojeg ću dobiti sertifikat A1 nivoa. Nakon toga ću, naravno nastaviti dalje, sve dok ga ne budem govorila kao maternji.
Jun je, sve u svemu bio poprilično miran, ali lep mesec. U julu me čeka mnogo knjiga koje želim da pročitam, a kako je prošlo pola meseca, uveliko radim na tome. Takođe ću preostalu polovinu meseca iskoristiti da se vidim s nekim dragim ljudima, da se malo češćće pojavljujem ovde, dok ću na samom kraju meseca malo đuskati na Šabačkom letnjem festivalu.
Jun je, sve u svemu bio poprilično miran, ali lep mesec. U julu me čeka mnogo knjiga koje želim da pročitam, a kako je prošlo pola meseca, uveliko radim na tome. Takođe ću preostalu polovinu meseca iskoristiti da se vidim s nekim dragim ljudima, da se malo češćće pojavljujem ovde, dok ću na samom kraju meseca malo đuskati na Šabačkom letnjem festivalu.
Draga Norveško,
Nisam na teritoriji tvog divnog Stavangera tek mesec dana, a već mi oboje užasno nedostajete. Postoji nekoliko stvari koje mi jako nedostaju, a nemaju veze sa tim da mi fali da budem turista, na odmoru i bez obaveza.
Nedostaje mi tvoja priroda. Da stanem ispred vrata stana i vidim kako planine u suton postaju kompletno ružičaste. Da još jednom zamočim ruke u Severno more.
Nedostaje mi da na ulici nema mnogo ljudi. Nakon mirnog Stavangera, dolazak u Beograd je za mene bio šok. I dalje izbegavam da idem predaleko od stana ukoliko baš ne moram. Predivno je videti mirne i prazne ulice, da ne moraš da skrećeš pogled sa prosjaka... A tek saobraćajna kulltura! Nedostaje mi da mogu da pređem ulicu bez gledanja da li ima automobila i totalno se smorim dok ovde na pešačkom prelazu čekam po deset minuta. Tada naprosto poželim da se teleportujem u Stavanger, gde policija naplaćuje kaznu ako ne pustiš pešaka da pređe.
Nedostaje mi da čujem taj prelepi jezik i da mi se obraćaju na norveškom iako je sestra rekla da prepoznaju strance i odmah im se obrate na engleskom. Izgleda da ne delujem previše izmučeno da bi shvatili da sam sa Balkana. U stvari me je Norveška preporodila.
Nedostaje mi da, dok stojim na terasi postoji mogućnost da ću videti srne kako protrčavaju ispred zgrade.
Kad smo kod zgrade, nedostaju mi vrata koja se otvaraju na dugme! To mi je tamo bila omiljena igračka i najveća opsesija. Pritiskanje brave smara.
Nedostaje mi i hrana. Ne sva, naravno. Ali sve bih dala da pojedem zalogaj sladoleda s krokanom, koji je neka vrsta karamele, ali nije karamela. Morala sam da nateram sebe da ga izguglam. Karamelizovani šećer pomešan sa puterom i bademima. Hrana bogova.
Fali mi i da ujutru jedem onaj čudan, bezukusni pirinač, koji, kada se umoči u onaj sos od jagode ima tako predivan ukus. I mlečni proizvodi. Sirevi. Sve vrste sireva - tvrdi sirevi, topljeni sirevi, krem sirevi i sirni namazi. Norveška je kraljevina dobrog sira! Kad bih mogla da se prebacim časom tamo, samo da jedem, pa ću se vratiti...
Nego, ne bih više da te zadržavam sa svojim nedostajanjima. Ostani divna kao što te pamtim, pozdravi svoje nemirno more i reci mu da ne izbacuje mnogo meduza na pesak Sola plaže.
Nisam na teritoriji tvog divnog Stavangera tek mesec dana, a već mi oboje užasno nedostajete. Postoji nekoliko stvari koje mi jako nedostaju, a nemaju veze sa tim da mi fali da budem turista, na odmoru i bez obaveza.
Nedostaje mi tvoja priroda. Da stanem ispred vrata stana i vidim kako planine u suton postaju kompletno ružičaste. Da još jednom zamočim ruke u Severno more.
Nedostaje mi da na ulici nema mnogo ljudi. Nakon mirnog Stavangera, dolazak u Beograd je za mene bio šok. I dalje izbegavam da idem predaleko od stana ukoliko baš ne moram. Predivno je videti mirne i prazne ulice, da ne moraš da skrećeš pogled sa prosjaka... A tek saobraćajna kulltura! Nedostaje mi da mogu da pređem ulicu bez gledanja da li ima automobila i totalno se smorim dok ovde na pešačkom prelazu čekam po deset minuta. Tada naprosto poželim da se teleportujem u Stavanger, gde policija naplaćuje kaznu ako ne pustiš pešaka da pređe.
Nedostaje mi da čujem taj prelepi jezik i da mi se obraćaju na norveškom iako je sestra rekla da prepoznaju strance i odmah im se obrate na engleskom. Izgleda da ne delujem previše izmučeno da bi shvatili da sam sa Balkana. U stvari me je Norveška preporodila.
Nedostaje mi da, dok stojim na terasi postoji mogućnost da ću videti srne kako protrčavaju ispred zgrade.
Kad smo kod zgrade, nedostaju mi vrata koja se otvaraju na dugme! To mi je tamo bila omiljena igračka i najveća opsesija. Pritiskanje brave smara.
Nedostaje mi i hrana. Ne sva, naravno. Ali sve bih dala da pojedem zalogaj sladoleda s krokanom, koji je neka vrsta karamele, ali nije karamela. Morala sam da nateram sebe da ga izguglam. Karamelizovani šećer pomešan sa puterom i bademima. Hrana bogova.
Fali mi i da ujutru jedem onaj čudan, bezukusni pirinač, koji, kada se umoči u onaj sos od jagode ima tako predivan ukus. I mlečni proizvodi. Sirevi. Sve vrste sireva - tvrdi sirevi, topljeni sirevi, krem sirevi i sirni namazi. Norveška je kraljevina dobrog sira! Kad bih mogla da se prebacim časom tamo, samo da jedem, pa ću se vratiti...
Nego, ne bih više da te zadržavam sa svojim nedostajanjima. Ostani divna kao što te pamtim, pozdravi svoje nemirno more i reci mu da ne izbacuje mnogo meduza na pesak Sola plaže.








