Četiri ujutru.
Zvučnik na terasi.
Osoba u ćošku čuči, glave naslonjene na zid.
Magla i hladnoća.
Nedovoljno obučena.
Otupela.
Pogled izgubljen među odbljescima svetla u daljini.
Sluh izoštren.
Zvuk stajanja voza u obližnjoj stanici,
aviona koji nadleće iznad glave
i nepoznatih šumova među drvećem.
Um ubrzan do beskonačnosti.
Oko glave dim.
Mrak.
U glavi poznat, dubok glas.
Toplota se širi telom.
Misli nestaju.
Umesto njih odzvanjaju poznate melodije.
Izuzetna smirenost.
Nestajanje stvarnog sveta.
Šta tri umetnička dela učiniše čoveku...
Vrata su se otvorila.
Ovo je cista poezija! Odusevljena sam :D
ОдговориИзбришиAjuj, Mordor, hvala ti puno! :o
Избриши